Foca i Lovacki dom u Foci

Dok sam studirala na Visoj skoli za Spoljnu trgovinu, asistent koji je vodio vjezbe iz informatike znao je, nama studentima, ponekad pricati o Foci, njegovom rodnom mjestu. Sjecam se kao danas da je bilo kada je rekao : "Foca je centar svijeta. Svi putevi vode u Focu".

Ja sam se nasmijala u sebi i pomislila; "Zar tamo uopste vodi ijedan put a kamoli svi".

Naravno neopravdano. Tada to nisam znala ali sada znam :-)

Zasljepljena nekim drugim vrijednostima i svjetlima velikih gradova tada nisam mogla ni pomisliti da Foca ima svoje vrijednosti i da bih uopste imala zelju otici tamo, ma cak niti svratiti kada bi mi bilo usput.

E sada, da ne mlatim praznu slamu, kako, kada i sta se desavalo i otkud meni prijatelji u Foci, tek dodjoh ja u Focu. I to dodjoh s namjerom a ne usput.

I desi se ono sto nisam ni sanjala ba bi moglo da se desi. Jaaaaaaako mi se svidjelo.

Tek tada sam razbila svoje predrasude prema malim, zabitim mjestima i shvatila da sve, ama bas sve sto postoji na ovome svijetu ima svoju ljepotu i draz.

Oooooh, kako je priroda bila darezdljiva prema Foci. Sta sve tamo mozete vidjeti i kako su vam nekako "na ruku" mnoge stvari:

Tjentiste, Zelengora, Tara, Manastir Ostrog i naravno Sarajevo, pa cak i more.

Sve je nekako blizu i Foca dodje kao neka baza za razgledanje svih ti ljepota.

Ali o tim ljepotama cete citati u nekim drugim postovima :-)

U ovome postu bih se osvrnula na Lovacki dom i posjetu njemu.

Naime nas prijatelj je clan lovackog drustva i on nas je odveo tamo. Dom kao dom, nista specijalno ali ima avoju draz. Nalazi se na vrhu nekog brda i sa njegove terase se vidi jako lijepa panorama Foce.

-Meni je bila i jako interesantna neka mala drvena kucica usred sume koju lovci nazivaju "ceka". Valjda se tu sakriju i cekaju zivotinje koje love :-)

Ispod zgrade Lovackog doma je livada koja mi je posebno probudila paznju i neke divne emocije odnosno uspomenu na djetinjstvo. Livada je bila puna sumskih jagoda.

Eh, kako smo se svi "razletili" da ih beremo i redamo na travke. Pa zaista ne znam kada sam imala priliku vidjeti uzivo sumsku jagodu, ono onako, na livadi.

-Kako sam srecna i razdragana bila, kao malo dijete. Uzivala sam u jagodama. Par travcica sam ostavila za sina. Da pokaze mama... ah ne znam ni sama sta sam mu htjela pokazati.

-Nedaleko od jagoda je ogradjena livada a na livadi divlje svinje. Prosto je nevjerovatno bilo posmatrati ih u tome, pa mislim da mogu reci, prirodnom okruzenju. Ah,... da... svinje nisu pitome niti pripitomnjene. Ne smiju se dirati. He-he, ja sam ih samo posmatrala sa distance :-)

-I eto, da mi je neko par godina ranije reko da cu uzivati u Foci i da cu sa takvim ushicenjem trckarati po okolini jednog sasvim obicnog Lovackog doma, vjerovatno bih se isto onako, kao na pocetku price, samo osmjehnula u sebi i pomislila; "Ha-ha, nema sanse."

Ali eto, sve se mjenja u zivotu. Sada predjem pola svijeta i dodjem u Focu i svaki nas dolazak u Bosnu podrazumjeva Focu kao obaveznu destinaciju a svjetla velegrada zamjenimo...pa nekim sasvim drugacijim okruzenjem, sto zbog dragih prijatelja u Foci sto zbog njene prelijepe okoline.

Puno pozdrava za Ivanu i Marka. Oni su zasluzni sto smo Focu vidjeli onakvom kakva jeste :-)