Ljepota prirode

U slobodno vrijeme volim da fotografisem. Predivne fotke su svuda oko nas, samo ih treba "snimiti" :-)

Posebna strast (pored hrane) su mi insekti i raznorazne sitne "zivotinjice".

Nadam se da cu se jednog (lijepog suncanog) dana malo vise posvetiti ovoj strasti i malo vise nauciti o fotografiji i fotografisanju.

A do tada evo par amaterskih snimaka (za pocetak).

Quinoa kuglice

Obozavam kuglice.

Uglavnom se brzo prave, u njih se moze staviti svasta a izgledaju neodoljivo.

I mislim, da se nikada ne desi da budu neuspjesne jer se uvijek moze dodati ovoga ili onoga.

Potrebno je:

-100 gr quinoe,

-2 manje banane,

-100 gr tamne cokolade,

-70 gr putera,

-60 gr smedjeg secera,

-2 kasike mljevenog rogaca,

-150 gr mljevenog keksa,

-malo ruma i

-malo mljevenog djumbira.

I jos:

-kokos, mljeveni orasi, sjeckani kikiriki i cokoladne mrvice za "valjanje"kuglica.

Postupak:

-Skuvati quinou, isprati je pod mlazom hladne vode i ostaviti da se dobro ocjedi.

-U serpu staviti puter i cokoladu da se otope, kada se otope dodati secer i izgnjecene banane.

Mjesati na tihoj vatri 3-4 min a zatim sklonuti sa vatre pa dodati rogac, rum i djumbir pa sve dobro izmjesati.

-U tu smjesu dodati skuvanu quinou i opet vratiti na vatru i mjesati 4-5 min odnosno dok se smjesa malo zgusne (kada mjesate kasikom da se vidi dno serpe) pa sklonuti sa vatre i staviti u stranu da se malo prohladi.

- Prohladjenoj masi postepeno dodavati keks i mjesiti masu dok ne postane takva da se mogu praviti kuglice.

- Praviti kuglice i uvaljati ih u kokos, mljevene orahe, sjeckani kikiriki i cokoladne mrvice (ili u nesto drugo po vasoj volji).

Mala napomena :

Moze se desiti da vam 150 grama keksa bude nedovoljno ili previse.

Kolicinu korigujte prema vasim potrebama. Sve zavisi od velicine banana i kolicine vode koja se nije ocjedila iz quinoe.

Pecivo sa bundevom

Ovo je jako fino i mekano pecivo. U sustini nije ni slatko ni slano, vec nesto izmedju. Odlicno ide sa sirom i puterom a u slatkoj varijanti odlicno se slaze sa nutelom.

Potrebno je:

-400 gr brasna,

-60 gr mlijeka u prahu,

-40 gr putera,

-3 kasike maslinovog ulja,

-200 gr bundeve izrezane na kockice,

-jedna velika kasika meda,

-jedna mala kasika soli,

-kesica praska za pecivo i

-250-300 ml vode

Postupak:

- Pripremite kalup (nauljite ga ako ima potrebe), najbolje onaj za muffins.

-U dublju posudu stavite brasno, bundevu, so, med, prasak za pecivo i mlijeko u prahu.

-Otopite maslac, pa mu dodajte maslinovo ulje i tolu vodu pa u to pomalo dodajite u smjesu sa brasnom i zamjesite tjesto.

- Kada dobijete finu glatku masu od tjesta, podjelite ga na dvanaest loptica.

-Loptice rasporedite u kalup i stavite da se peku na 180-200 stepeni dok dobiju lijepu zutu boju.

- Izvadite, prohladite i uzivajte :-)

Jovin carobni paradaiz

Jovo je moj otac, a ovo je prica o njegovom carobnom paradaizu. Zasto carobnom!!!

Ljetos smo porodicno gostovali kod mojih roditelja (ako se moze reci da se kod roditelja gostuje :-) puna tri mjeseca.

Cim sam stigla, nakon prvobitnog soka i erupcije emocija (nisam tu bila pune dvije godine, no to je vec nega druga prica) "bacila" sam se u razgledanje kuce, dvorista i svega ostalog.

Paznju su mi privukla stabla paradaiza "usred" cvjetnjaka iza kuce.

S nevjericom sam gledala kako "strkljava" stabla bukvalno "strse" medju palmicama, ruzama i kadifama, nasmijala se i pomislila da to moze biti samo djelo moga oca.

Uvijek je patio za seoskim nacinom zivota, bastama, vrtovima, vocnjacima i domacim zivotinjama ali mjesto i prostor na kome se skrasio nikako nisu iz te price.

Nakon paradaiza ugledah tu okolo i jos nekog sitnog povrca, tu i tamo, zasadjenog ali nista nije bilo tako upecatljivo kao taj paradaiz.

Ne skidajuci osmijeh s lica pogledah opet paradaiz pa u mamu a ona samo "kolutnu" ocima i rece :

-"Znas svoga oca!"

Svi smo mi nekako gledali taj paradaiz s podsmjehom, tako "strkljavog" rastom sa sitnim plodovima misleci da od njega nece nista biti.

Kako je vrijeme odmicalo paradaiz je rastao i rastao, ne samo u visinu i sirinu vec su i plodovi poceli da rastu.

Iz dana u dan paradaiz je napredovao takom brzinom da me je podsjetio na carobni pasulj iz dobro poznate price.

E sada, hajde sto smo mi bili u cudu i gledali kako paradaiz napreduje ali poceo je i komsiluk da dolazi da se divi i cudi Jovinom carobnom paradaizu. A on, sav bitan i ponosan, na zacudjene poglede odgovara: -"Samo sam ga zalijevao".

I tako iz dana u dan.

Kada je poceo da zrene svi iz kuce smo navalili da ga beremo i pravimo salate, corbe, supe i na kraju smo poceli da ga jedemo onako, kao jabuke :-)

Bio je tako krupan, ukusan, socan i fin, ma cudo jedno.

I ljudi koji su tu svracali i navracali nisu mu mogli odoliti pa su pitali mogu li ubrati koji.

Uzivali smo u Jovinom carobnom paradaizu sve dok ga je bilo, kako je poceo da prolazi tako smo mi sve vise "oblijetali oko stabala" nadajuci se da ce jos neki sazreti, ali to je bilo to.

I evo me opet u Australiji, proslo je vec tri mjeseca od povratka ovamo, paradaiz nisam ni pogledala. Ne zato sto mi se ogadio ili dosadio vec zato sto ovamo nikada nisam kupila dobar i fin paradaiz. Nikada nisam nasla ni upola ukusan kao Jovin.

Isprobavala sam ja razne sorte, vrste i podvrste ali svi su bili kao plasticni, zilavi i bez ukusa.

Kupujem ga samo kada mi za nesto konkretno treba i kada ga se bas zazelim.

I bas prije par dana, dok smo bili u nabavci voca i povrca naletih na paradaiz, crven, krupan, cvrst, ma izgledao je slican Jovinom. Ja uzeh kesu i podjoh "trpati" kao da nikada nisam vidjela paradaiz, jedva cekajuci da dodjem kuci da ga operem i isprobam.

Kada dodjoh kuci, prvo sam izvadila kesu sa paradaizom. Kesa je bila tako cvrsto uvezana a ja nisam imala strpljenja "boriti" se sa cvorom, tako da sam je poderala u silnoj zelji da sto prije dodjem do tog crvenog ploda. Izvadih jedan, oprah ga, zagrizoh, ali...

Nije to ni slican paradaiz Jovinom. Bar ne po ukusu!

Car baklava

Obozavam baklavu. Ne svakakvu. Ne preslatku, ne presuvu, presilnu... vec ono bas taman!

Onakvu kakvu mama pravi. Osim mamine, i ova baklava je na mene ostavila utisak. Jos odavno.

Tek sam dobila recept i odmah je isao na probu :-) Da vidim znam li je ja napraviti, kakva ce ispasti i jeli onako ukusna kako je se sjecam.

Malo sam mjere korigovala prema svojim potrebama.

Potrebno je:

-4 kom jaja,

-6 kasika secera,

-5 kasika brasna,

-100gr cokolade,

-250 gr mljevenih oraha,

-1 kasika ruma i

-jedno pakovanje kora (375 gr).

-125 gr putera (otopljenog) i

-3 kasike ulja

Za zaljev:

-600 gr secera i

-4 dl vode

Postupak:

-Prvo napravite zaljev. Stavite secer i vodu da prokuva i ostavite neka kuva 5-6 min, zatim skinite sa vatre.

-Umutiti posebno bjelanca i zumanca sa po tri kasike secera, pa umuceno sjediniti i dodati brasno, cokoladu, orahe i rum. Sve dobro izmjesati i ostaviti na stranu.

-Namazati sa malo putera ili ulja kalup velicine 20x30.

-Kore podjeliti na dva jednaka djela.

-Redjati u kalup jednu po jednu koru i svaku poprskati sa mjesavinom otopljenog putera i ulja.

-Kada se potrosi polovina kora, onda ide fil, pa preko fila opet redjanje kora, jedna po jedna i svaku poprskati mjesavinom otopljenog putera i ulja.

-Kada je sve poredjano, reckavim nozem isjeci baklavu uzduz, prekriti folijom i staviti da se pece.

-Peci na srednjoj temperaturi dok se malo zapece pa je onda isjeci i poprijeko, vratiti da se pece dok fino porumeni.

-Kada je porumenila, zaliti je i ostaviti da se hladi i upije zaljev.

Ohladjenu posluziti i uzivati :-)

xxx

Napomena!

-Kada zaljevate baklavu bolje je da sipate po malo zaljeva sve dotle dok baklava upije dovoljno zaljeva, nego da sipate cjelu kolicinu zaljeva jer se moze desiti da vam bude previse pa ce baklava biti "premokra". Koliko ce baklava upiti zaljeva zavisi od vrste kora koje koristite.