Nacionalni park "Sutjeska"- Tjentiste

http://sh.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Sutjeska

Cudan je bio osjecaj posjetiti ovaj park, spomenik i okolinu. Sve je tako poznato a nikada prije nisam bila. Poznato mi je sa slika mojih roditelja i slika iz udzbenika istorije.

Mislim da je, do prije dvadesetak godina, ovaj spomenik bio nesto sto se podrazumjevalo za obilazak.

Sve je jos uvijek prelijepo i uredno ali sa dozom nekog sivila i oronulosti. I vise se ne mogu vidjeti velike mase ljudi koji stoje tu i odaju pocast palim borcima vec tek po neki putnik, vise prolaznik nego namjernik.

Gore, kod spomenika naidjosmo na grupu od tri mladica, rekose da su iz Zvornika i podijelise neki keks sa nama. Trazili su uputstva kako da stignu do Savinog groba.

I bas dok sam stajala tu i gledala prizore iz udzbenika istorije, osjetih neki ponos...sto sam tu.

I osjetih i neku zalost...

Dok sam razgledala ljepotu koju pruza "Nacionalni park" nisam se mogla otrgnuti od misli o ljudima koji su izgubili zivot bas tu, i kojima ta ljepota, u tome momentu nista nije znacila.

Njima ostade slava, poslijeratna pocast, ovaj spomenik i sve ono sto je izgradjeno tu. U njihovu slavu. I opet osjetih neki ponos, sto nisam dozvolila da neki novi heroji, zrtve i spomenici iz posljednjeg rata, zanemare i umanje vaznost onih starih.

Bijah ponosna sto dodjoh, vidjeh i odah pocast.