Total Pageviews

Wednesday, May 11, 2011

Rafting na Tari - prica druga

Ko me prati od samog pocetka moga blogovanja zna, ili ce se sjetiti, da sam ga zapocela pricom o raftingu na Tari.

E sada da napomenem da nikada u zivotu nisam bila niti egzibicionista niti avanturista vec njezna, krhka i sanjarska neostvarena umjetnicka dusa, neka se zna. Apsolutni sam antitalenat za bilo kakvu vrstu sporta a na ekstremne varijante nikada nisam ni pomisljala. Uprkos svemu tome, za ljubav svoga muza nadjoh se ja na raftingu iako imam fobiju od vode.

Uostalom , mozete procitati u prvoj prici o Tari moja osjecanja i strahovanja vezana za rafting.

Poucena kakvim-takvim iskustvom vezanim za Taru i rafting, kao i cinjenicom da smo se vise truckali dok smo se vozili uskim makadamskim puticem na putu do kampa, odakle smo zapoceli nasu mala avanturu, nego tokom "spustanja" Tarom... odlucih vec tada, da cu se ponovo vratiti prvom prilikom...







Prilika se ukazala vec naredne godine, ni manje ni vise vec u mjesecu Maju :-)
Kada smo stigli iz Australije padale su kise...danima. Vec nakon sedam dana od naseg slijetanja nadjosmo se u Foci i ista ekipa se sastala i cekala pogodan momenat za rafting u zelji da osjetimo punu snagu neukrotive ljepotice ali... kisa je i dalje neumoljivo padala.






I onda jedan dan uleti nas muski dio ekipe sa vec ugovorenim planom, polaska, raftinga, rostiljanja i svega ostalog. Razumniji, zenski dio ekipe se pobunio.

Moje rijeci su bile: Kako da idemo na rafting??? Da li ste vi normalani? Je li znate kolika je Tara? Svuda oko nas su poplave a vi hocete na rafting! Nema sanse i gotovo!

Ali...

Na kraju mi odosmo na rafting. I znate sta?...Ima nesto magicno u toj muskoj prici :-)











Osjecala sam strah troduplo veci nego tokom prvog susreta sa Tarom a kada smo stigli do Tare moj trodupli strah se ponovo utrostucio. Tara je bila ogromna, duboka, glasna, jaka i stvarno divlja. Od pogleda na nju mi se ledila krv u zilama. Ni sama ne znam kako sam skupila snagu (mislim na psihicku) i usla u camac.

Kada smo se otisnuli od obale osjetila sam da se tresem, sto od hladnoce sto od straha.

Kada smo se priblizili prvom brzaku skamenila sam se a zatim pocela haoticno veslati. I dalje sam se ludacki tresla od straha.
Ubrzo nakon prvog naletismo i na drugi. Strahota :-) molila sam Boga da su ti najveci i najtezi za preci jer pomisao da ima vecih i tezih bi me dovela do ocaja.


Kako su se brzaci smjenjivali tako je moj strah popustao i ja sam bila sve opustenija i spontanija.
Ma valjda sam vidjela da mi to mozemo i umijemo:-) I znate sta? Bili avanturista ili ne, u tim momentima adrenalin skoci do maksimuma :-)

Imali smo ludu, divlju i zanimljivu avanturu na Tari. Nakon prvog brzaka moje su rijeci bile da me Tara vise vidjeti nece ali kad smo zavrsili, na pitanje moga muza bi li opet ponovila ovako nesto odgovorila sam : - "Bez razmisljanja".


Bilo je oblacno i hladno, kisa je rominjala,vodostaj Tare je bio daleko iznad normale i bili smo jedini koji su se taj dan "spustali" niz Taru. Apsolutno nikoga nismo sreli, da je krenuo na rafting, da je na raftingu ili da se sprema za rafting. Pa vi vidite :-)









Rafting se zavrsio dobrom klopom. Na zalost nismo mogli usput rostiljati jer je bilo hladno a mi mokri. Po povratku u kamp smo se presvukli, nalozili vatru i raspalili rostilj... Eh ljepote.


I jedan snimak koji ce vam vizuelno docarati sve drazi ekstremnih sportova, momenat kada se prozimaju strah i uzbudjenje :-)




video


Poslije ove avanture rekla sam da bih smjela i u "space shuttle".

8 comments:

  1. Ma bravo i svaka čast! Drago mi je da je ovo za tebe ipak na kraju bilo lijepo i pozitivno iskustvo :) Bravo za hrabrost :) Ovjde kod nas je to raftanje jako popularno (ah, ipak smo grad na 4 rijeke), naročito na predivnoj Mrežnici. Ali moram ti priznati da ni ja baš nisam neka od raftanja, iako sam odrasla na rijekama. Više sam za more :)

    ReplyDelete
  2. Ja sam isto antisportski tip i kad uđem u čamac a on se malo zaljulja ja se prepadnem od straha ali VOLELA bih ovo doživeti :))

    ReplyDelete
  3. Čestitam na ustrajnosti i hrabrosti. Ipak treba ponekada i poslušati naše muške. Ja već dugo planiram na rafting Neretvom ali se ne usuđujem najviše zbog noge odnosno kuka! Odličan post a slike su prave. Jako volim vodu i sve oko vode! To je moj element:)

    ReplyDelete
  4. Rafting volim i ja.I svaki put kad sam blizu pogodnog mesta obavezno iskoristim priliku.Ah Tara tako zasluzno jedna od najlepsih reka:) Zavidim ti..pozitivno;)

    ReplyDelete
  5. ajme ajmee koji super video, baš sam se nasmijala dobro, svaka čast! Joj, ja bih voljela na rafting.. znam da bi me bilo strah, ali ipak, odvažila bih se pa kud puklo.. :D

    ReplyDelete
  6. Svaka čast na raftingu po ovim uvjetima , na ovo se trebalo odvažiti ! Ali kako sama kažeš doživljaj je prekrasan u tako prekrasnom okruženju rijeke i šume.
    Uz lijepo druženje na kraju ste se fino i počastili :)

    ReplyDelete
  7. Nikad nisma bila na Tari,suprugov tata je porijeklom iz Podgorice pa su zajedno sa obitelji kad je bio mali, odlazili na ovo prekrasno i čudesno mjesto.
    Nadam se da ću i ja jednog dana posjetiti Crnu Goru i uživati u njenim ljepotama. Blog ti je odličan! Trenutno bloger nešto zeza pa se ne mogu prijaviti kao follower, pokušat ću kasnije:)
    Lijep pozdrav iz Rijeke:)

    ReplyDelete
  8. Tamara skupi hrabrost i probaj :-) svidjeti ce ti se, sigurno ;-)

    Maslinka i Snjezo, nadam se da ce vam se ukazati prilika i pogodan momenat za rafting a hrabrosti vam sigurno nece manjkati jer ce vas zelja voditi.
    Ja nisam imala ni volju niti zelju a opet sam uzivala :-)

    Zondra, kao prvo dobro dosla i hvala na pohvali za blog :-)
    A drugo, iskreno se nadam da ces posjetiti Crnu Goru. Prelijepa je i ima se mnogo stosta vidjeti. Puno pozdrava.

    ReplyDelete